Redatelj je Krešimir Dolenčić, a glumci Amanda Prenkaj, Nataša Kopeč, Lucia Stefania Glavich Mandarić, Marko Hergešić, Petar Atanasoski i Bogdan Ilić.

Predstava je osvojila četiri nagrade: Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje glumačko ostvarenje u predstavama za djecu i mlade Amandi Prenkaj, Nagradu za najbolji dramski tekst Dini Vukelić, Nagradu za najbolje glumačko ostvarenje Nataši Kopeč te posebnu Nagradu za društveno angažirano kazalište.

Razotkriva slučajeve vršnjačkog nasilja u školi i na društvenim mrežama. Projekt je ostvaren u suradnji s Poliklinikom za zaštitu djece i omladine Grada Zagreba s idejom da se kazalištem upozori na taj problem (svako četvrto dijete u hrvatskim školama doživljava neki oblik nasilja) i tako doprinese njegovu iskorjenjivanju.

Tekst predstave inspiriran je stvarnim iskustvima djece koja su bila izložena raznim oblicima vršnjačkog nasilja, od cyber nasilja preko emocionalnog do fizičkog zlostavljanja. U predstavi pratimo, u formi ispovijesti u svojevrsnom reality showu pod vodstvom Majstora ceremonije različite sudbine četvero učenika viših razreda osnovnih škola koje su žrtve nasilja. Svatko od njih ne uklapa se u sterotipe i zbog toga su izloženi nasilju. Prijete im nesigurni i razmaženi zlostavljači, ismijavaju ih, maltretiraju i iskorištavaju, služe se prevarama i lažima, a nerijetko i batinama.

Djeca se ne odvajaju od mobitela, klikova i lajkova. Ne čitaju, učitelji im nisu autoritet, a roditelji su zauzeti poslovima i djeca im se čine kao teret. Pred nama se tako prikazuje strašna slika svijeta današnjih tinejdžera koji kao da žive u zajednici bez vrijednosti i solidarnosti, bez razumijevanja, prepušteni sami sebi.

Predstava postavlja pitanje pred sve nas: i učenike i roditelje, i učitelje. Jesmo li zakazali i što pod hitno trebamo promijeniti da ovakve priče ne budu stvarnost. Upozorava nas na važnost uloge roditelja, učitelja, medija, društvenih mreža i cjelokupne zajednice u odgoju djece. Ukazuje na mogućnosti rješavanja problema, savjetujući djeci da vjeruju sebi i budu to što jesu. „Ako kažeš, gotov si!” upućuje nam, suprotno prijetnji iz naslova, kako je i u takvim situacijama važno pronaći svoj glas i progovoriti o osjetljivim temama. Jedino se na taj način može stvarati bolje društvo.

Gordana Ljubas, prof.