Puno crtica iz Draženove rane mladosti, naročito o odnosu s roditeljima i sa starijim bratom Aleksandrom, ali i onih s najboljim prijateljem iz djetinjstva Nevenom Spahijom te s prvom ljubavi nasmijalo je učenike.

Dražen je dječak koji odrasta sa svim uobičajenim problemima koji prate njegove vršnjake. Uzor mu je brat Aco kojeg prati u stopu, kopira i od njega upija kao spužva. („Da je Aco igrao nogomet, i ja bih. Da je vaterpolo, ja bih isto.”). Kad se, unatoč želji roditelja da pohađa glazbenu školu, oprosti od gitare, i slijedeći Acu uđe u košarkašku dvoranu, sve se promijenilo.

Njegovi monolozi o trajnom radu i ne-stajanju kad nešto želimo („Kada stojim, propadam. Teško mi je to opisati nekome tko nikad nije osjetio zvuk kada si sam u dvorani s loptom. Talent sam respektirao do 16. godine. Nakon toga, priklonio sam se teškom radu.”) bili su učenicima dobar putokaz za uspjeh u bilo kojem polju.

Prateći priču o našem proslavljenom košarkaškom Mozartu i njegovim prvim treninzima i utakmicama u rodnom Šibeniku, učenici su komunicirali s glumcima i bili uzorna kazališna, ali i, kad je to trebalo, navijačka publika.

Pozitivni komentari o predstavi na povratku u školu razveselili su i njihove učiteljice pratiteljice.

Gordana Ljubas i Ana Domić Tunguz