Stereotipi i etiketiranja prisutni su, nažalost, u našoj svakodnevnici: na policama s igračkama, u trgovinama odjećom, na igralištu, u razredu, na treningu, na društvenim mrežama, na naslovnicama časopisa… Teško im je pobjeći, a koliko ćemo im biti izloženi ovisi o našoj obitelji, prijateljima, školi, kvartu… Najčešće nismo ni svjesni nametnutih stavova o odijevanju ni ponašanju koji nam se serviraju kroz reklamnu industriju, medije i društvene mreže.

Je li roza boja doista samo za djevojčice, a plava za dječake? Smiju li muškarci plakati i moraju li doista žene najviše vremena provoditi u kuhinji? Je li nužno da su svi muškarci snažni, a žene slabije? Moraju li žene svaki dan biti dotjerane i lijepe? Smiju li muškarci imati odjevne predmete roza boje? Moraju li se djevojčice nužno igrati lutkicama, a dečki loptom? Kako je uopće došlo do toga da su boje postale rodne odrednice? I što se dogodi kad Plava i Rozi jednog dana odluče da im je dosta i pokušaju dati otkaz?

Nadamo se da su gledanje ove predstave i razgovor o njoj pomogli da svatko razmisli o (rodnim) stereotipima koje ima. Na taj ćemo se način najlakše boriti protiv njih i smanjiti ih.

Aelita Jurak i Gordana Ljubas